Svima nam se desila sledeća tajna situacija;
Pojeli smo “nezdraviji” ili “junk” obrok, ili jednostavno jeli više nego inače. Ujutru ustajemo, a vaga uporno pokazuje skok od 1-2kg.
“ČOVEČE, pa da li je moguće da sam se od onog jednog obroka (ili dana), već ugojio! Uf, sad ću na dijetu. Ili ne, još bolje – neću ništa jesti sledećih 3 dana. To je to, na konju sam.”
Uf, da ti kažem: Nisi.
Samo ćeš pogoršati situaciju svojim ekstremističkim stavom i uspaničenom reakcijom. Ono što ti se zapravo desilo jeste – vezao si vodu. Doživeo si retenciju vode usled odgovora telo na “šok” (kalorijski, ili u unosu, odnosno balansu natrijuma i kalijuma u telu), što je sasvim normalno.
Hoćeš da kažeš da se nisam umastio?
Tako je. Proces “mašćenja” odnosno “gojenja” se ne dešava tako lako i posle jednog obroka, dana ili čak oko nedelje jače ishrane.
Baš kao i mršavljenje; i to traje. Da bi ste se zaista “umastili”, “ugojili”, ili kako već želite to nazvati, potrebno je iznova i iznova (dakle dugoročno) ponavljati iste greške u načinu života i ishrane. Tako da, opusti se. Nema potrebe za panikom, i dramom oko sitnice poput ove.
Možeš li mi reći malo više o toj “retenciji vode”?
Retencija, ili “vezivanje” vode je, kao što je već rečeno, prost odgovor tela na neki od spoljašnih okolnosti. Daću ti par:
- Naglo povećanje kalorija (količine hrane)
- Naglo povećanje natrijuma (jednostavno, konzumiranje veće količine soli, a zanemarivanje unosa vode)
- Stres (povećano lučenje hormona stresa – kortizola može dovesti do retencije vode)
- Upala mišića (pri jačem treningu, promeni u treningu ili drugih uzroka upale mišiće, vezuje se voda, usled oporavka mišića)
i još par, komplikovanijih, dok su ovi neki, učestali i najčešći.
A kada prolazi ta retencija vode, i kako da je se rešim?
Opet, već rečeno: ne paniči. Opusti se, prihvati okolnost, i uspostavi neki balans. Pojeo si više? Sledeći, ili par dana malo smanji. Jeo si slanije, a nisi pio dovoljno vode? Sledećih par dana povećaj unos vode, a smanji unos soli.
Odmaraj, posveti se regeneraciji – kako centralnog nervnog sistema (CNS-a), tako i tela (mišića, tetiva…).
Tajna je rešena!
Nadam se da smo naučili nešto i iz ovog blog posta. Kako u životu nije ništa potpuno crno ili potpuno belo, kao i iznenada i odjednom, ista je situacija sa telom.
Svi imamo svakodnevne aktivnosti i obaveze na koje relo reaguje na odredjeni način, dok je na nama da se adaptiramo i prilagodimo tom telesnom odgovoru. Poprilično je jednostavno: “samo” treba da poslušamo telo.
Kada jednom to zapravo i počnemo raditi, lakše ćemo i napredovati, postizati rezultate, a i osećati se bolje.
Do sledećeg blog posta ?