Pretreniranost – Zašto ne napredujem?

Da li ste se našli u nedoumici i traženju razloga stagnacije napretka u određenom segmentu treninga, ili celokupnom trenažnom procesu? Veoma je moguće da ste pod iskušenjem pojave koja je toliko ustaljena, a opet frekventno zanemarena i neozbiljno shvaćena u današnjem svetu treninga i vežbanja, a još poznatija kao PRETRENIRANOST.

Baš kao i “podtreniranost”, ili nedostatak angažovanja u trenažnom procesu, i pretreniranost polazi od ekstremističkog stava, nedovoljnog i površnog informisanja, i donekle mazohističkog duha. Pod tim mislim na  razna ubeđivanja i tvrdoglava razmišljanja, i onu poznatu, sad već filozofsku rečenicu “što više, to bolje”, koja se u ovom slučaju odražava na intezitet, frekvenciju i količinu treninga pojedinca.

Šta je zapravo pretreniranost?

Konto ovog stava, o kome je više bilo reči na seminaru koji smo održali Aleksandar Prodanović i ja u Iron Republic teretani, preći ćemo na tu neku “definiciju” pretreniranosti – a to je da je “pretreniranost česta pojava umora, anksioznosti, i nemira sportiste usled preterane količine, inteziteta i volumena treninga u toku određenog vremena, a koja rezultuje u stagnaciji, ili čak nazadovanju i pogoršanju sposobnosti sportiste u određenim disciplinama”. Iz ovoga možemo zaključiti da je UZROK pretreniranosti upravo prevelika količina stresa usled forsiranja čestih i jakih treninga, koji preopterećuju centralni nervni sistem, a uz to često i previše vantrenažnih obaveza koji stvaraju dodatni stres na pojedinca.

pretreniranost-bukas

Simptomi pretreniranosti

  1. Ubrzan rad srca
  2. Preterana glad ili pad apetita
  3. Produžena i prejaka upala mišića
  4. Insomnija (Nesanica)
  5. Depresija i negativno razmišljanje
  6. Pad imuniteta i bolešljivost
  7. Gubitak koncentracije
  8. Čest umor u toku dana
  9. Pad samopouzdanja
  10. Stagnacija (ili pad) u snazi i energiji

Rešenje

Kako smo izložili neke osnovne stavke o pretreniranosti, bitno je napomenuti i da čak iako primetite da ste u trenutku izloženi previše stresa, a da to ima uticaja na vaše svakodnevne aktivnosti i ponašanje, kao i na performanse, nema razloga za strah.

Kao najefikasnije rešenje bi ovde svakako bila takozvana “deload” nedelja, odnosno nedelja gde ćete na neki način smanjiti pristigli stres – najčešće u treningu, gde biste ili smanjili broj treninga, vežbi, serija ili sam intezitet treninga, kako biste jednostavno ostavili više prostora centralnom nervnom sistemu za preko potreban oporavak. Čak iako vam na prvi pogled deluje kao loša ideja, da se “povlačite” itd, smatrajte to jednim korakom  unazad radi kasnijeg skoka i vraćanja na napredak. Uostalom, ne dozvolite sebi da upravo uđete u onaj ekstremistički krug i razmišljanje koje vas, na duže staze ne vodi baš ničemu – već vas iznova, i iznova vraća na istu tačku.