Insulin – uloga i problemi sa istim

insulin-bukas

Insulin – Problem i pitanja sa kojima sam se, u dosadašnjem radu sa klijentima, često susretao. Samim tim, odlučio sam da se kratko osvrnem na samu pojavu, ulogu i karakteristike insulina.

Šta je insulin?

Prema nekoj definiciji, insulin je polipeptidni hormon koji reguliše metabolizam ugljenih hidrata. Insulin se luči od strane pankreasa(gušterače) i ima važnu funkciju da neophodnim nutrijentima (glukozi, nastaloj razgradnjom ugljenih hidrata iz hrane) obezbedi ulaz u ćelije našeg organizma, kako bi one normalno funkcionisale.

Samim tim, osnovna funkcija i uloga insulina bi bila dopremanje nutrijenata do svojih stanica – ćelija. Ovde ću se kratko zaustaviti, i konto ove teme spomenuti jako bitnu ulogu insulina u izgradnji mišića. Dakle, zbog uticaja treninga na insulinsku osetljivost, pametno bi bilo imati adekvatnu i pravu količinu ugljenih hidrata, pogotovo nakon treninga. Idealni, ili neki malo bolji uslovi bi bili da malo “brže” ugljene hidrate unesemo nakon treninga zbog kvalitetnijeg odgovora insulina, čija se, već spomenuto, osetljivost povećava upravo treningom.

Problemi sa insulinom

Za početak, izlučivanje insulina podstiče glukoza, a insulin smanjuje sadržaj glukoze u krvi (krvni šećer), ukoliko je to potrebno. Glukoza pomoću insulina prelazi u ćelije raznih tkiva i tamo sagoreva ili se skladišti za kasnije potrebe. Iz toga sledi:

  • Povećana koncentracija glukoze (šećera) u krvi dovodi do pojačanog lučenja insulina, pa samim tim, kada se nivo glukoze(šećera u krvi) smanji na normalu, smanjuje se i lučenje insulina.

Međutim, usled, autoimunih problema (gde telo zbog raznih bakterija, toksina ili nepoznatih razloga napada ćelije koje stvaraju insulin, razlog za nastanak dijabetesa tip 1),  preterane konzumacije šećera, sedentarnog života, gojaznosti, ćelije postaju rezistentne na proizvodnju insulina, odnosno javlja se insulinska rezistencija.  Kao posledica pojave insulinske rezistencije, pankreas počinje da luči sve više insulina a posle odredjenog perioda sve manje, što dovodi do stanja POVEĆANOG šećera u krvi. A nakon toga, sledi i niz problema za pojedinca, a eventualno i  –  pojava šećerne bolesti – dijabetesa.

Iako ga većinom prepoznaju kao glavnog krivca za nastanak dijabetesa, insulin se smatra najodgovornijim i za pojavu gojaznosti, raznih oblika kancera, Alchajmerove bolesti, osteoporoze, policističnih jajnika, poremećaja imuniteta, itd.

Mere predostrožnosti i oprez

Ako ste se pronašli u tekstu, ili vas zanima kako otkriti da li razvijate neko od ova dva oboljenja, jednostavno pogledajte na kvalitet hrane, količinu treninga, i stresa koji imate.

  1. Hrana – Kako bi se vaš insulin lučio u normalnim količinama, pokušajte smanjiti procenat šećera i prostijih ugljenih hidrata, a bazirati vašu ishranu oko malo “složenijih” izvora ugljenih hidrata poput skroba, vlakana. To bi na primer bile integralne namirnice, pirinač, ovsene pahuljice, povrće, krompir, itd. Više o tome možete pročitati u mom blog postu o ugljenim hidratima.
  2. Trening/aktivnost – Postarajte se da imate DOVOLJNU količinu treninga. Samim tim ni premalo, ni previše treninga – inteziteta/volumena/frekvencije, jer često pretreniranost (prošli blog post) može rezultovati u poremećenom lučenju insulina. Dovoljna količina aktivnosti/treninga i te kako ima pozitivnog uticaja na insulinsku osetljivost – odnosno količinu izlučenog insulina.
  3. Stres/odmor – Ovde važi onaj princip – jedno vuče drugo. Više stresa = veća šansa za nedovoljnim lučenjem insulina. A sa druge strane, dovoljan odmor = dovoljno lučenje istog.

Nadam se da nisam nikog konkretno uplašio ovim. Ali, i dalje stoji da vas nikakav vid ekstremizma, nagle promene, i trenutnog stanja neće dovesti na konkretne, i duge rezultate i rešavanje problema. Kao i sa svim ostalim, promene uvodimo polako, i prilagođavamo telo novim, i boljim uslovima.